Muke po Nedzadu

Citat :

Nedžad Branković
'Institucije treba da rade svoj posao'
Premijer Federacije BiH Nedžad Branković razgovarao je danas u Sarajevu s predsjednicom Federacije BiH Borjanom Krišto i potpredsjednicima Spomenkom Mičić te Mirsadom Kebom.
Jedan od povoda za razgovor bilo je i pismo kojim je prethodno obavijestio ovo troje čelnika federalne izvršne vlasti da je "zabrinut za ambijent u kojem obavlja posao premijera".

Prema današnjoj izjavi novinarima datoj za vrijeme sjednice Predstavničkog doma Federalnog parlamenta u Sarajevu, Branković je s predsjednicom i potpredsjednicima Federacije razgovarao oko dva sata, a u dijelu razgovora koji se odnosio na njegovo pismo ukazao na ambijent u kojem rade zakonodavne i izvršne vlasti pa i on lično, u funkciji premijera. Istaknuo je da institucije treba da rade svoj posao, odnosno osigurati ambijent u kojem probleme treba rješavati institucionalno i time reći "dosta" pokušajima da se pokušavaju rješavati huliganskim ispadima.

U pogledu daljeg ishoda svog sastanka sa šefovima izvršne vlasti Federacije, Branković je novinare uputio na saopćenje za javnost koje će, kako je kazao, izdati kabinet predsjednice Krišto.

Premijer Branković je pismo Borjani Krišto, Spomenki Mičić i Mirsadu Kebi uputio protekle subote, naznačivši da je došlo do huliganske aktivnosti kod ulaza u haustor zgrade u kojoj on stanuje s porodicom.

Dodao je da se sve to dešavalo u neposrednoj blizini fizičkog obezbjeđenja MUP-a FBiH ujutro u 04.20 sati te da je uviđaj izvršen tek u periodu od 11.00 do 12.00 sati.
(FENA)

Neko ce pomisliti da je sve pocelo kada su savjesni gradjani koji vole svoju zemlju, patriote na ulazu u Brankovicev stan napisali "Lopove, vrati stan"....(premijer se u grafitu ocito prepoznao)
U proljece 2000-te godine, Brankovic je sa porodicom bio smjesten u elitnom gradskom naselju Ciglane. Medjutim, vlasnik je trazio povrat stana tako da je nesretni direktor pod hitno morao rijesiti stambeno pitanje. Nije mu se islo sa Ciglana....pa se dosjetio; buduci da je tada obavljao poslove direktora Energoinvesta (koji je takodjer zavio u crno ali to nije tema danasnje emisije) smislio je dr. Nedzad Brankovic kako da se dovijeka uhljebi na Ciglanama pa je u ime firme Energoinvest kupio sebi stan iako je Energoinvest tad bio u velikim financijskim problemima. Stan je prodala Nada Ludvig Pecar po cijeni od 2000 km po kvadratnom metru sto je u to vrijeme bila izuzetno visoka cijena i za Ciglane (u to vrijeme na istoj lokaciji samo par blokova dalje vlada je kupila jos jedan stan po cijeni od 1265km/metar kvadratni); stan je dakle kostao 264 000 maraka (132 metra kvadratna) plus porez. Vlada je naravno aminovala kupovinu tog stana od strane Energoinvesta.
Dva dana nakon sto je vlada potpisala, tadasnji premijer Edhem Bicakcic (takodjer kadar SDA) je dao na koristenje stan direktoru Brankovicu. Da ne duzim, direktor je od Energoinvesta otkupio sporni stan za 46000 maraka u certifikatima, sto je po tadasnjoj stvarnoj vrijednosti certifikata iznosilo sramotnih 900 konvertibilnih maraka. Na pitanje novinara kako je otkupio stan, tad vec premijer, dr Brankovic je "svijetla obraza" izjavio: Po zakonu!


LOPOVE VRATI STAN!

Jasta nego se prepoznao.....

"iPod i smrt

Zehra Kalajdžić se zvala djevojčica oboljela od cistične fibroze. Umrla je u trinaestoj godini. I otišla u raj. Jer bosanska djeca ne idu nigdje drugo. Ona se u paklu rađaju

Zehra je pola svog života provela u bolnici. S dijagnozom koja ne daje niti malo nade u izlječenje: genetski prenosiva i komplicirana bolest pankreasa jedna je od onih koje ne prolaze, ali se može, recimo tako, držati pod kontrolom. Kažu da djeca i najteža oboljenja podnose lakše od odraslih, jer je njihova svijest o opasnosti manja, a smrt nešto što, najčešće, suštinski ne razumiju. Ona je razumjela. Njena starija sestra umrla je od iste genetski prenosive bolesti koja se u današnje vrijeme lijekovima može držati pod kakvom-takvom kontrolom. I njen je otac umro: poginuo je u saobraćajnoj nesreći...

On bi se naljutio da ga se nazove dječakom. Zaboga, pa već skoro svugdje smije sam, ima džeparac i djevojku, pred ogledalom provodi više nego nad knjigom. On je, za odrasle, pubertetlija. Sebe, međutim, smatra njima, odraslima dakle, ravnim. On jako voli savremene naprave. Zato je i došao u hi-tech prodavnicu, odabrao novi, memorijski moćni iPod i platio ga novčanicom od 500 eura! Dijete, pardon, momak, nije imao sitno.

Posljednjeg vikenda pretposljednjeg mjeseca u ovoj šugavoj godini i istoj takvoj državi za nju je još uvijek bilo nade. Televizija je objavila potresan prilog, njena je majka u kameru ispričala kako je izgubila jedno dijete i muža i da joj je ona, ta djevojčica od jedva 13 godina, sve na ovom svijetu. Dva dana kasnije, novine su objavile da je umrla. Od bolesti pankreasa koja se, medicina kaže, liječiti ne može, ali se pravilnom terapijom može kontrolirati.

On je svoj iPod napunio omiljenom muzikom, sve radio prema uputstvu za upotrebu, pazio na njega, ali... Možda je, ma jeste sigurno, prvo pomislio da ga je ostavio kod kuće, pa se onda pokušavao sjetiti kada ga je zadnji put imao. I ništa. Onakav lijep, nov iPod, kao da je u zemlju propao. I opet je otišao u hi-tech prodavnicu, odabrao isto čudo tehnike i dizajna i platio ga novčanicom od 500 eura. Dijete, pardon, momak, nije imao sitno.

"Samo bogati preživljavaju, a mi, koji nemamo novca, gledamo kako nam djeca umiru", rekla je majka djevojčice za koju je do posljednjeg vikenda pretposljednjeg mjeseca ove šugave godine u šugavoj državi bilo nade. I priznala kako je njeno dijete, posljednje što je imala na ovom svijetu, osnovni lijek - Pylmozyme - za svoju bolest uzela prije dvije godine. Ta, valjda tableta, nije na takozvanoj esencijalnoj listi, što znači da je oni što kod ljekara idu sa zdravstvenom knjižicom, umjesto s plavom kovertom, ne mogu dobiti na recept. Ma koliko im trebala...

Treći put u mjesec dana on je došao u hitech prodavnicu. Ne, nije opet izgubio iPod, pa nije baš toliko neodgovoran. Ta lijepa, moderna, skupa sprava svidjela se njegovoj djevojci. Idilična se scena da zamisliti: on i ona, mladi, lijepi, sretni, sjede za stolom mesingano-neonskog caffea, piju svoje cijeđene sokove ili tople bijele čokolade i, jadni, dijele jedan iPod. Lijeva slušalica je u njenom, a desna u njegovom uhu. Izluđuje ih to: s jedne strane njihova muzika, a s druge ona iz zvučnika u okupljalištu bogate djece bogatih roditelja. Nije to prijatno. Nimalo. Zato je on došao opet, najdražoj odabrao isti iPod i platio ga novčanicom od 500 eura. Zalomi se tako da čovjek, dječak, ovaj momak, nema sitno. Zahvalio se uljudnim prodavačicama, uzeo kupljeno i krenuo. Dva-tri koraka i... Bila je to ljubav na prvi pogled. Nije nikakvo čudo: veliki, crni LCD televizor se mora zamijetiti. Kao i cijena od nekoliko hiljada eura. On je, a treba i to reći jer malo je fine djece danas, lijepo vaspitan: upitao je treba li rezervacija i najavio da će doći s tatom da kupe TV.

Tu čovjek nikako ne može biti pametan: da nema novina i novinara, makar ih mučila slaba pismenost, neke od najstrašnijih priča ovog šugavog vremena nikada ne bi saznali. Ali, eto, kakva je korist od tog znanja u zemlji u kojoj je uzrečica da ima gore od gorega? Je li vrijedilo zbog dvije kartice teksta gurati diktafon pod nos ženi koja je izgubila dvije kćerke i muža? Ili je trebalo sačekati da prestane plakati, pa provjeriti je li, kako je rekla, lijek za njeno dijete koštao 40 eura pa joj ga ona nije imala od čega kupiti ili je dnevna doza lijeka 40 eura, odnosno 1.200 svakog mjeseca, pa joj ga nije imala od čega kupiti? Ali to, barem za jednu djevojčicu koja je pola svog života provela po bolnicama, više nije ni važno.

Četvrti put za mjesec dana dječak je, pardon, momak, došao na isto mjesto i onima što prodaju skupa čuda tehnike, uglavnom rade nacrno i za plaću kojoj je, možda, prednost što je redovna, a mana to što je bijedna, je konačno bilo jasno kako, zaboga, dječak, pardon, momak, ima mjesečni džeparac od najmanje 1.500 eura!? On je, kako je i najavio, došao s tatom - Nedžadom Brankovićem. ("Ako je mjerna jedinica elektromagnetne indukcije dobila ime po Tesli, onda bi i mjerna jedinica korupcije u FBiH mogla nositi ime po Nedžadu Brankoviću", Senad Pećanin, glavni i odgovorni urednik magazina Dani.) Predsjednikom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine... Televizor su kupili. Ne zna se jesu li platili kešom ili kreditnom karticom. Ali to, barem za jednog dječaka koji voli lijepe i skupe stvari, ali često nema sitno, nije važno.

Možda su - život, znamo, piše romane, no nije nemoguće da se u zadnje vrijeme počeo baviti i režijom - Branković senior i junior na novom televizoru u dnevnoj sobi raskošnog stana, u elitnom sarajevskom gradskom naselju, odnosno kući u elitnom predgrađu bosanske prijestolnice, zapravo apartmanu na obodu nekadašnjih olimpijskih planina ili onome slovenskom, na Bledu - svemu stečenom otkako je neperspektivni inženjer postao maneken tranzicije i ekonomije dealova jedne, dubinski kriminalizirane vlasti - gledali prilog o djevojčici koja umire zbog teškog, nasljednog oboljenja pankreasa. Možda jesu, a sigurno nisu: tata je TV kupio malom za sobe, a djeca koja mjesečno troše barem 1.500 eura, znamo, imaju pametnijeg posla od gledanja dnevnika. Pa treba pratiti svijet savremenih tehnologija i kupiti još puno toga. Od para koje je tata ukrao onima što sahranjuju svoje kćeri i sinove, umrle zato što im pošteni roditelji nisu imali ni za lijeka.

P.S.

Zehra Kalajdžić se zvala djevojčica oboljela od cistične fibroze. Umrla je u trinaestoj godini. I otišla u raj. Jer bosanska djeca ne idu nigdje drugo. Ona se u paklu rađaju. (Samo što neka od njih misle drugačije, jer su još uvijek dovoljno mali da ne znaju šta je 500 eura i kakvi su im očevi.)"

Preneseno sa Sarajevo-x

Problem je u tome sto narod kad izabere i nadam se uvidi da je krivo izabrao misli: " a cuj sta je tu je sad moramo izdrzatio, oni su tikoji imaju moc oni vladaju mi tu nista ne mozemo."

KRIVO!
Moc je tako relativna. Oni imaju ovlasti i moci koliko im mi damo. Narod je ili bi trebao biti taj koji vlada drzavom oni nas samo predstavljaju. Ako prave sr**a onda im treba oduzeti moc pa ih vise nece pravit. Jedini je problem u tome sto narod to ne shvaca i ne mogu se ujediniti.

Kod nas je bilo cak i blizu tome, ali ipak nista...

...za sad.

Balkan je regija humanoidnih ovaca.

Politicari javno pljackaju nas i drzavu pa opet nitko nista.Ali kad je sport u pitanju spontano se organiziramo i krenemo toljagama na suparnicke navijace.

Eh,kako bi bilo lijepo kad bi destrukciju upotrijebili svi zajedno protiv cobana u vladi .

To majstore bas tako! Divno sroceno.